Velika Smrt 1-7 (Stripoteka)
Interesantna premisa, dva paralelna sveta - naš svet i svet gde živi Mali narod, razdvojeni a opet spojeni neraskidivom vezom koju samo malo njih razume. I u tom Malom svetu su se napravili klanovi i zaratili, i jednom davno, zarad mira je došao neko iz Velikog sveta i preneo Znanje na njih, kako bi ih održao zajedno. I vremenom je potreban da dolazi takozvani prenosilac iz Velikog sveta, da prenese putem rituala to Znanje i održi mir u Malom svetu. Ali stvari postaju lošije u oba sveta, a disbalans u jednom svetu označava disbalans u drugom, te je nešto moralo da se preduzme. I tu se razvija priča Malog naroda, dok u našem svetu studentkinja Polin odlazi u zabačeni deo Bretanje ne bi li spremila ispite - i sasvim slučajno biva uvučena u celu ovu zbrku, te upada u njen sam centar.
Loazel je jedan od cenjenijih autora frankobelgijske produkcije, poznat po tome što je u stanju da napravi vrlo interesantne alternativne svetove koji su posebno dobro nacrtani, ali i konceptualno osmišljeni, pa je to i ovde stvar. Mali svet je predivan i pun detalja - od interesantnih likova koji tu obitavaju do prirode i arhitekture (koje opet ima vrlo malo). Jedino što to ovde nije poenta - Mali svet se jedva i pojavljuje nakon prvog albuma i sve se odvija u Velikom, našem svetu. Koji god da uzmemo svet, Malije je uradio fenomenalan posao - ovako u c/b se vidi svaki detalj, svaka tačkica, senka, koju je osmislio, čim sam uzeo prvi album u ruke nisam znao da li mi je lepši Mali svet ili zabačeni kutak Bretanje. Na primer kuća učitelja Kristoa, sama uvodna scena i usamljena stanica, Velika Smrt itd. Sve je to urađeno toliko detaljno da bi ovo izdanje vredelo uzeti od Fibre (kad ga uradi naravno) u boji, jer mislim da bi to još više doprnelo atmosferi.
Sada malo o razradi priče i načinu na koji je ova fantazija obrađena - utisak je mahom pozitivan, ali uz ne mali broj kritika. Naime, ideja je vrlo interesantna i prva tri albuma vuče za nos - tu je misterija oko toga šta je naumila sveštenica u Malom svetu, tu je Blanša od koje se naježimo čim je vidimo, ali nakon ta tri albuma priča kreće da se vuče. Sve je počelo i više nego odlično, likovi su postavljeni bez žurbe, ali vremenom se očekuju neki odgovori, ili makar gomilanje pitanja, a to ovde nije slučaj. Samo glupe odluke glavnih likova koje služe kao izgovor da se ova 'avantura' produži i razvuče, i kad bih birao jednu reč da opišem dosadašnji tok serijala to bi upravo bilo - razvučeno. Gael je otkrila čitav novi svet, novu dimenziju (kao i Polin) ali postane odjednom ljubomorna na lika koga zna 3 dana i vrati se u Pariz ne bi li je Polin pratila pa se njih dve 4 albuma vraćaju kući. Tu nema nikakvog progresa, samo se radi glupih odluka razvlači radnja i eventualno daje više vremena da se prenosilac upozna sa Blanšom. I to je počelo napeto, ali brate posle 4 albuma vrtenja u krug malo šta može i da iznenadi. Čitav njihov odnos je slabašan, neuverljiv, jedino mi dobija na nekoj dinamici u poslednjem albumu. Tu negde sredinom 6. i početkom 7. albuma priča opet postaje izuzetno interesantna, stvari se konačno pomeraju sa mrtve tačke, imamo mnogo vrlo dobrih scena (primera radi kada
Ervan želi da razbije onaj monolit, a Blanša ga ostavi da drži čekić u vazduhu po kiši ceo dan) i sam kraj sedmog albuma je odličan cliffhanger koji priču vodi u sasvim novom, neočekivanom smeru.
Dijalozi se kreću od slabašnih i neuverljivih (hvala Bogu u manjini) pa do solidnih, nikakvih tu nema iznenađenja. Lep dodir svemu je bila priča u nekom petom ili šestom albumu kada je onaj čovek govorio devojkama o Iluminatima, pa o čišćenju našeg sveta, ne bi li bolji, jači i snalažljiviji ljudi njime upravljali, pa ta paralela sa celom radnjom priče. Konkretno direktno nadovezivanje na Mali svet koji sebe smatra boljim donekle, ali koji na prvi momenat krize radi isto ono što rade ljudi u Velikom svetu - svađaju se, okrivljuju jedni druge, tuku se, ubijaju. Sem svega toga dobra stvar je što smo još uvek ostavljeni sa mnogo pitanja - to donekle vuče čitaoca, a ako se ovako nastavi, radnja može da ide još ovoliko albuma (što ne bi bila najsrećnija okolnost).
Da napomenem da priča ima i neke rupe - na primer jedna ogromna (ili je ja nisam najbolje razumeo?) - u samom uvodniku neke Stripoteke se kaže: 'Veliki i Mali svet su povezani. Kako je jednom tako je drugom... ali Veliki svet je toliko uništen i ruiniran da je Mali svet rešio da ga uništi ne bi li preživeo'. Pa ako su ova dva sveta neraskidivo povezani posle Velike Smrti, i ako je to takav tip veze, samo uništenje Velikog sveta značilo bi automatski uništenje i Malog sveta. Jedino ako bi se kao objašnjenje toga uzela upravo ona priča o Iluminatima to jest o tome da se svet čisti ne bi li njime vladali oni koji su sposobniji. Ali to bi opet značilo veliko ruiniranje Malog sveta, dok se takav balans ne napravi - što kako vidimo nije slučaj.
Dakle, dobra ideja, slabija realizacija iste, na momente odlično, na momente razvučeno, rupičasto, a jedina konstantnost je fenomenalan crtež Malijea. Ako ništa drugo, samo zbog toga treba čitati ovo ili juriti u boji kad izađe, mada možda je i bolji utisak kada se sve slisti u jednom danu nego kada se razvuče na 10 dana i više. Nikako u pitanju nije loša stvar, interesantno je, samo sam ja izgubio pažnju u jednom momentu i prosto je i prestalo toliko da me zanima šta će biti sa likovima (čije odluke te teraju da udaraš glavom u sto). Tolko od mene, ne mogu baš svega da se dotaknem, zanimaju me mišljenja drugih forumaša koji su ovo čitali.
