Koji strip trenutno čitate ?

[Aleks]

Učitelj mačevanja (Le Maître d'armes)

Dorisin & Parnot (Phoenix Press)



Istorijska pozadina vezana za protestantsku reformaciju u Francuskoj ovde je upravo samo to - background za akcionu pustolovnu priču - motivacija putovanja kojeg preduzimaju glavni akteri. U prvom planu, kao centralni motiv, je sukob dva učitelja mačevanja francuskog kralja, bivšeg i sadašnjeg.
Scenarista Dorison demonstrira svoju sposobnost koju nam je prikazivao u ranije objavljivanim serijalima (Long Džon Silver, W.E.S.T.) da ispripoveda zanimljivu priču, koja drži pažnju čitalaca (ovde, pomalo iznenađujuće, nabijenu akcijom), ali standardno su mu likovi slabija tačka. Sem kod starog učitelja Štalhofera, delimično, ostali likovi su dati bez dubine, a i sukob-rivalitet dvojice mačevalaca je dat sasvim površno.
Crtež Parnota ostavlja povoljan utisak, sa atmosferom snežne potrage i nekolicinom atraktivnih scena.

Sve u svemu, ništa epohalno, ali se može preporučiti ljubiteljima BD-a, posebno u situaciji trenutne nestašice francusko-belgijskog stripa na srpskom tržištu.
Izdanje Phoenix Press-a je kvalitetno urađeno.

***

[naker777]

#115 Shingeki no Kyojin - Napad Titana

nakon visemesecne pauze konacno nastavio sa citanjem i sustigao japance
i bogami... serijal ne da nije izgubio na intenzitetu vec je nekako uspeo da postane jos zanimljiviji

zaboravite sve sto ste do sada znali o titanima
nista nije istina, sve je laz

zavidim svima koji ce tek poceti da citaju predstojece DW brojeve #9 & 10
uskoro prica pocinje da se zahuktava

apsolutna preporuka

[xander]

Dok ti zavidiš prođe godinu i po od prethodnog dw tankobona. Da vidimo prvo hoćemo li dočekati nastavke.

[Aleks]

Dok ti zavidiš prođe godinu i po od prethodnog dw tankobona. Da vidimo prvo hoćemo li dočekati nastavke.

Nisam znao da je i neke mange DW stopirao, kao neke druge stvari?

Zar nisu pričali kako su mange prava stvar, kako to klinci kupuju, kako je to komercijalno i dobro ide?

[naker777]

bilo je problema oko prava, pisao je dzimi o time
i #9 i 10 na cobissu, bice titana uskoro

[Mhejl]

Iskreno, meni je dosta opalo mišljenje o Shingeki no Kyojin, čitao sam otprilike do dijela kada počinjemo da shvatamo, kao što naker reče, da je sve što smo znali o titanima laž. Ima više razloga za to - recimo da mi je posle nekog vremena počeo da smeta grimdark ton stripa koji na momente prelazi u skoro karikaturalne nivoe - ok, shvatili smo da je čovječanstvo u nevolji i stalnoj opasnosti da bude pojedeno - ne morate nam to nabijati na nos na svakoj drugoj strani. U suštini, kvaliteti stripa koji vas privuku na početku kasnije vas odbiju od istog usljed njihove pretjerane izraženosti, plus imao sam jak osjećaj stalnih bacanja "udica" čitaocu, tj. da nas autor vuče za nos. Ok, odlične borbe sa ozbiljnim povredama i opasnošću po život svih likova, uključujući i glavne? Posle nekog vremena izgubite živce da čitate čitav tankobon relativno šablonizirane tabačine. Ok, stalna atmosfera paranoje i otkrivanja sve većih novih opasnosti? Posle nekog vremena stičete utisak da autor improvizira ad hoc kako bi vam bacio parče po parče nove informacije i dodatno vas zakačio za strip. Bogata postava više likova, sa njihovim međuodnosima? Posle nekog vremena postane užasno naporno za praćenje, pogotovo kada na to dodamo monoton stil crtanja koji ih sve prikazuje na slične načine. Društvena kritika, tj. promjena društvenih standarda u svijetlu stalne borbe protiv Titana? Ok, skontali smo da je uprava prepuna egomanijaka i žrtvuju jadne vojnike kao topovsko meso najgore vrste, o običnom narodu da ne govorimo.

Mnogo bolje primjere pažljivo odmjerene atmosfere beznađa, prošarane mjestimičnim zracima nade, sam nalazio npr. u Devilmanu Goa Nagaija (i pored užasno depresivnog kraja), ili, ako ćemo o animeima, u Neon Genesis Evangelionu, koji na zaista majstorski način hoda po oštrici između beznađa i dvosmislenog spasenja.

[naker777]

habibi brate za srce si me sad ujeo
do kojeg broja si citao?

[Mhejl]

svakom stripu se mora prema zasluzi

čitao sam do pojave onog king kong titana čini mi se

[naker777]

king kong   je zanimljiv, al to je i dalje rani stadijum price
Erenov povratak kuci i otkljucavanje podruma menja sve

[Beloyar]

Put broj 66 - Ilinois  (Politikin zabavnik)

Prijatno me iznenadila ova uvodna epizoda novog serijala u Zabavniku, zanimljiva krimi-triler epizoda, a odmah me nešto asociralo na XIII, vjerujem da su neke ideje pozajmljene i iz toga serijala, teorije zavjere, špijuni, hladnoratovske intrige. Ima nekih manjkavosti u vidu plastičnijeg crteža  i scenarističkih rješenja na prečac ali drži pažnju i pozornost na visokom nivou. Ovo mi  je daleko bolje od onih prethodnih impotentnih epizoda Spirua (U Berlinu) i Korta (Ekvatorija).

[swamp thing]

king kong   je zanimljiv, al to je i dalje rani stadijum price
Erenov povratak kuci i otkljucavanje podruma menja sve

Kad planiraju oni to završavati?

[naker777]

cuo sam trac da se kraj ocekuje oko #130
a trenutno smo na 115

mada ovo je samo rekla-kazala, ko to zna
citajuci ovo poslednje poglavlje ne vidim kraj na vidiku

kao i kod svih serijala kontam da ce moc $$$ odluciti 

[koze123]

Fables vol. 8: Wolves
Fables vol. 9: Sons of Empire
Fables vol. 10: The Good Prince (Vertigo)



Od #48 do #69, Fables nimalo ne gubi na kvalitetu i posebno je kvalitetan poslednji arc koji sam čitao The Good Prince, koji uz Homelands i March of the Wooden Soldiers predstavlja jedan od najboljih u serijalu. Dok je oko pedesetice sve vuklo ka hepiendu i povratku Bigbija, Sons of Empire uvodi Ivicu u celu priču i daje još jedan pogled na Domovinu i Đepeta ali posebno Snežnu Kraljicu. Posebno dobro poglavlje sa zamišljenim napadom na Fabletown, Buckingham u punom sjaju. I onda poglavlje sa Deda Mrazom koje postavlja priču za fenomenalnu priču o Flycatcheru. Imao sam visoka očekivanja jer su svi ishvalili ovaj arc, i pored toga što me je početak podsećao na Homelands ovo se srećom pretvorilo u nešto potpuno drugačije što mi ne bi palo na kraj pameti. Priča se sjajno razvija, paralele sa religijom daju izuzetno ozbiljan ton, a sam Fly uzima centralno mesto kao jedan od najboljih likova. Njegova razrada od domara i čistača do svemoćnog kralja je odlična, posebno dobar deo kada prelazi pustinju i ništavilo do budućeg kraljevstva kao i njegove bitke sa čudovištem i drvenim vojnicima. Nemam zamerki ovde stvarno, ovo je Fables u punom sjaju, svi likovi pored Flya se odlično razvijaju, priprema se veliki rat, a otkrivaju se i tajne vezane za Frau Totenkinder i njena uloga u celom sukobu. Plus lep akcenat na vučićima, biće jos uskoro nadam se o njima.  

[Paka01]

KINGSMAN: The Secret Service



Priča: Mark Millar - 7/10
Crtež: Dave Gibbons - 7/10
OCJENA: 70%


Već odavno nemam velika očekivanja za radove Marka Millara, no Kingsman mi je već duže vrijeme bio želja za pročitati. Po opisu djeluje kao strašno simpatična ideja koja bi mogla sasvim lijepo funkcionirati ukoliko se odradi bez pretjerivanja. Iako smo nešto slično već imali u svijetu filma u obliku serijala Johnny English, nadao sam se da će Kingsman ipak manje djelovati kao parodija, a malo više biti laganija i opuštenija verzija klasičnih špijunskih filmova.

The Secret Service manje-više i jeste ispunio očekivanja. Kroz šest brojeva Millar priča jednostavnu priču koja više djeluje kao pokušaj odavanja počasti autorima i djelima koja su ga inspirirala u formativnim godinama nego kao konkretno i originalno autorsko djelo. Nema ovdje neke velike originalnosti, no mora se priznati Kingsmanu da je zabavan. Lagano se čita, humor je sasvim korektan, ne zamara i ne djeluje isforsirano, a i sama priča je sasvim solidna. U početku mi se činilo kako bi mi neki likovi mogli djelovati naporno, no nakon sveske-dvije sam promijenio mišljenje. Millar ne guši priču s glupostima tako da nema većih odstupanja od glavnog narativa. Rekao bi da je jednostavnost i nepretencioznost priče i pozitivna i negativna strana ovog stripa jer Kingsman ipak ne nudi ništa više od jednostavne zabave namijenjene jednom čitanju, tako da čisto sumnjam da ću ga ikako ponovno čitati. Dave Gibbons na crtežu me također nije oduševio i nerijetko djeluje dosta drvenasto, a ne izvlači ga ni donekle plastičan kolor.

Kao i većina Millarovih "samostalnih" radova u obliku mini-serijala, ni The Secret Service ne ostavlja dojam da bi ga trebalo pročitati više od jednom. Kad ga usporedim s npr. Starlight, Kick-Ass ili Superior od takvih sličnih mini-serijala koje sam čitao, The Secret Service je tu negdje kao ova tri navedena. Trenutna neobavezna zabava koja se niti ne trudi ponuditi išta više.

[Paka01]

SPAWN: Brojevi 1-7



Priča: Todd McFarlane - 7/10
Crtež: Todd McFarlane - 7,5/10
OCJENA: 72,5%


Odlučio sam malo po malo krenuti čitati Spawna ispočetka, pa ćemo vidjeti dokle ću dogurati... Nije mi ovo novo štivo, bar ovih prvih 10-15 brojeva s obzirom da sam ih već davno pročitao na hrvatskom u one dvije knjige što je izbacio izdavač "Dani". Šteta što se to izdanje nije nastavilo jer je bilo skroz pristojno koliko se sjećam. Prvo čitanje je bilo u godinama kad sam tek otkrivao američki strip tako da mi je Spawn skroz dobro legao, no sada me zanima je li mi te priče još uvijek ostavljaju dobar dojam kao na prvo čitanje.

Pa... i da i ne. Za početak, očekivao sam da će prvi brojevi danas djelovati zastarjelo i kao produkt svog vremena koji više jednostavno ne funkcionira - no srećom nije tako, bar ne u potpunosti. Za razliku od ostatka naslova koji su lansirali Image (prvenstveno WildC.A.T.s ili Youngblood), Spawn se može sasvim korektno čitati i dan danas s obzirom da u mojim očima ipak nije toliko over-the-top kao ova druga dva spomenuta stripa. Pripovijedanje je većinom pitko, no glavni problem je enormna količina teksta u pojedinim segmentima. Mišljenja sam da bi Spawnovi počeci danas bili lakše čitljivi da je McFarlane uza sebe imao editora koji bi izrezao nepotrebne dijelove prije objavljivanja. Ovako na momente imamo stranice koje su naprosto zagušene tekstom u kojem nije rečeno skoro pa ništa bitno. No ipak to nije toliko strašno da bi umanjilo doživljaj. Također, ono u čemu McFarlane još pretjeruje je konstatno podsjećanje čitatelja na Spawnovu tragičnu sudbinu. Jasno mi je da je ta stavka utkana u samu srž lika, no ukoliko se prečesto ponavlja, počinje djelovati karikaturalno. Mislim da je trebalo ograničiti spominjanje tih stvari kako bi efekt bio jači, a ne ih ponavljati svako malo.
Čak ni crtež nije ekscesivan koliko bi očekivao od superherojskog stripa tog vremena. Iako McFarlane u nekoliko slučajeva zna stvarno pretjerivati s muskulaturom i akcijskim scenama, crtež mu je većinom u granicama normale bez pretjerivanja s detaljima koji bi gušili sliku, a kad se još k tome doda i skroz korektan kolor, imamo sasvim pristojan akcijski crtež koji vrlo dobro odgovara tonu stripa. Istina, u scenama borbe (pogotovo u broju 7) crtež više liči na klasični pretrpani akcijski strip '90ih i na momente je teško razaznati što se uopće događa, no jednom kad se događaji smire crtež opet postaje bolji. Jedna stvar šta mi eventalno smeta je upis teksta koji je nerijetko previše napadan i odvlači pažnju više nego što bi trebao.

Sve u svemu, prvi brojevi Spawna nam donosi trnovit početak, no kako brojevi odmiču to stvari postaju bolje. Drago mi je da mi i danas čitanje nije predstavljalo nikakav problem, tako da se ubrzo bacam i na nastavke.