Koji strip trenutno čitate ?

[Imrahil]

Lepo da nisu usamljeni

[Paka01]

THE SHADOW: The Death of Margo Lane



Scenarij: Matt Wagner - 7,5/10
Crtež: Matt Wagner - 8/10
Ocjena: 77,5%


Ohrabren pozitivnim iskustvom nakon čitanja "Grendel vs. The Shadow", odlučio sam provjeriti još jedan The Shadow mini-serijal koji u potpunosti potpisuje Matt Wagner. Već je poznata stvar da se Wagner odlično snalazi u pulp vodama, tako da sam u priču ušao s donekle visokim očekivanjima i drago mi je da mogu reći da su ta očekivanja manje-više na kraju ispala ispunjena.

The Death of Margo Lane je sasvim dobar i pitak strip u kojem, očekivano, autor nije previše baziran na karakterizaciji likova već se isključivo fokusira na radnju. Priča ide većinom pravocrtno uz par kratkih digresija koje mi nisu baš legle jer nepotrebno prekidaju glavni narativ. Naprimjer, situacija u kojoj The Shadow posjećuje prijatelja doktora mi djeluje na silu ubačena čisto kako bismo mogli dobiti kratak uvid u Shadowovu psihu. Ideja je to koja sama po sebi djeluje zanimljivo, no narativno mi jednostavno ne odgovara ostatku priče i mislim da je ubačena u krivom trenutku. Osim toga sve ide kao podmazano, a posebno mi se svidjelo korištenje mreže informnta i operativaca čiju pomoć The Shadow koristi pri rješavanju slučajeva. Pozitivan je to odmak u odnosu na modernije "mračnije" superheroje koji nerijetko djeluju samostalno i bez pomoći civila. Ono što mi se nije baš svidjelo je predvidivost priče jer teško je u ijednom momentu povjerovati da je Margo Lane uistinu mrtva, stoga i sama završnica donekle gubi na efektivnosti. Također, motiv Laneinog odlaska na kraju priče mi previše sliči na gotovo istovjetnu situaciju u "Grendel vs. The Shadow" i mislim da njeno razilaženje s The Shadowom u ovom mini-serijalu nije bilo potrebno.

Za crtež važi ista stvar koju sam napisao i u prethodnom osvrtu. Wagner usitinu dobro dočarava atmosferu SAD-a 30'ih godina, no lica likova mu ponekad prave veće probleme nego što bi se dalo očekivati. Osim toga, još jedna zamjerka ide na preveliku sličnost svih ženskih likova, jednostavno previše sliče jedna na drugu. Kolor standardno dobar, umjeren i u službi crteža.

Za kraj; smatram da je "The Death of Margo Lane" skroz korektna i pristojna priča koja mi nije umanjila želju za čitanjem drugih Wagnerovih djela za Dynamite Entertainment, no moram priznati da je zbog gore spomenutih nekoliko mana ipak ostavila slabiji dojam nego okršaj s Grendelom, kako scenaristički tako i crtački. Ipak, vidim da se Wagner okušao s još nekim pulp herojima, tako da će prije ili kasnije doći i osvrt za jedan od tih stripova

[Pjerooo]

Osim toga, još jedna zamjerka ide na preveliku sličnost svih ženskih likova, jednostavno previše sliče jedna na drugu.

Nažalost, to je boljka velikog broja crtača, čak i istinskih velikana.

Ako ti se Senka dopao, probaj onaj serijal koji sam pomenuo (Shadow Strikes), tu je daleko više pažnje posvećeno likovima, prevashodno Hariju Vinsentu i Margo Lejn.

Od DE uradaka, eventualno bih preporučio prvi 'Masks', Bućelatov 'Black Bat' i 'The Spider' (mada stvarno ne znam kako bi mi danas legao, pre desetak godina mi je bio kul).
Nikako ne treba zaboraviti Rocketeera, pre svega izvorne Stivensove stripove. To je bombona 

[Paka01]

Black Bat mi je sljedeći na repertoaru od tih pulp likova, pa čim dođe na red. Prolistao sam malo i djeluje zanimljivo. Međutim, imam prije toga par nekih drugih naslova pa eto

[naker777]

8house

Tokom pauze između #4 i 5 dela Propheta, Brandon Graham se upustio u projekat naziva 8house.
8 porodica koje magijom kontrolišu kosmos i koje se međusobno, veoma, veoma vole.
Nažalost ovaj projekat nije baš bio uspešan, precrtan je naziv 8House i priče su objavljene nezavisne jedne od drugih.
Pa ajde da vidimo o čemu se tu radi

Arclight
Prepoznatljiv Grahamov stil pisanja, apstraktno, al' zanimljivo
Crtež je okej, mada poprilično jednostavan, moglo je to i bolje

Kiem
Ponovo Graham, ali ovaj put sa drugim crtačem
Priča za zaborav ali crtež ima par zanimljivih momenata, pamtim jednu scenu sa obrnutom gravitacijom
Ali ostatak je njah

Yorris
Ovo je jedna velika nula
I sa tekstualnog, i sa vizuelnog stanovišta

Mirror
Pošto je Graham otac 8Housea, očekivao sam da će mi njegove priče najbolje leći
Ali ispostavilo se da Mirror ima najveću dubinu
Za to je zaslužna Emma Rios, koja je radila ilustracije za Vejdovog Derdevila kojeg je nedavno objavio Phoenix Press
S tim da se ovaj put pojavljuje u ulozi scenaristkinje, i odlično je odradila posao
Crtež je malo... detinjast, nejasan, puno toga se ostavlja mašti citaoca

FAQ:
Da li su priče povezane?
Deo su istog univerzuma, ali nisu povezane

Da li je dobro kao Prophet?
Nažalost, ni blizu

Da li vredi čitati?
Ako ste fanovi Grahama onda možete overiti Arclight, nema puno teksta, brzo se cita
Mirror je najkvalitetniji, preporuka, odlična priča, mada crtež nije za svakoga

[Paka01]

MARTIAN MANHUNTER: American Secrets



Scenarij: Gerard Jones - 8,5/10
Crtež: Eduardo Barreto - 8,5/10
Ocjena: 85%


"He reached for me as the bullet broke his breastbone. Who else could he reach for? He's a stranger. I'm a stranger.
Not just strangers to each other, but even bigger strangers to the cold stone eyes of the city.

He's a beatnik. I'm a Martian."

Zimska noć u New Yorku pedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon što detektiv John Jones svjedoči ubojstvu naizgled običnog mladića, ulazi u zadimljeni bar preko puta ulice kako bi dobio odgovore na neka pitanja. Međutim, tragovi koji će se odjednom početi pojavljivati pred njim odvesti će ga na neočekivani put kroz Ameriku i srce njene pop kulture tog vremena.

American Secrets je jedan od onih stripova od kojih u početku očekujete jednu stvar, a na kraju dobijete sasvim drugu (u najboljem mogućem smislu). Djelo je to u kojem je vožnja puno bitnija od cilja i teško je reći je li Gerard Jones odgovorio na sva pitanja koja je postavio u početnim dijelovima priče. Od momenta kad naš junak krene istraživati ubojstvo kojem je svjedočio, autor nas konstantno bombardira sitnim detaljima i tragovima čije značenje na kraju može i ne mora biti otkriveno. Kroz motive alienskih invazija, tajnih ogranaka vladinih organizacija, teorija zavjere, ljudi-guštera i masovnog ispiranja umova mladeži kroz tada novu rock muziku, Gerard Jones kroz ove tri sveske ne diže nogu s gasa i ne daje nam ni trenutka da predahnemo i pohvatamo sve konce. Iako to nigdje nije eksplicitno navedeno, za pretpostaviti je da se radi o Elseworlds priči, a ako bi morao napraviti usporedbu s nekim poznatijim djelima, rekao bi da je American Secrets neobičan spoj najboljih elemenata New Frontiera i Flex Mentalla. Ukoliko vam ova kombinacija zvuči suludo i teško izvedivo, vjerujte mi da je to tek početak prekrasnih detalja koje Gerard Jones stavlja pred nas čitatelje.

Ovaj mini-serijal uistinu neodoljivo podsjeća na štimung Cookeovog New Frontiera. Svijet je to u kojem su se nakon II. svjetskog rata maskirani junaci povukli iz fokusa javnosti i danas su više mit koji živi kroz stripove nego kao prave povijesne ličnosti koje neki ljudi možda još uvijek pamte. Informacije o Justice Society of America dobivamo na kapaljku, tek tu i tamo se spomene par detalja i upravo kroz tu "škrtost" Jones uspijeva u priču savršeno ukomponirati duh njihove tajnovite prošlosti. American Secrets odlično dočarava svijet atomskog doba 50'ih godina, ponajviše kroz meni omiljeni dio priče smješten u Leavitzville, fiktivno savršeno predgrađe - epitom ostvarenja američkog sna gdje savršene obitelji žive savršenim i sigurnim životima. Međutim kako priča odmiče, tako se i Manhunter seli po raznoraznim lokacijama, gradovima i drugim državama te kroz interakciju s jednim (meni osobno) neočekivanim likom saznajemo da današnje stanje JSA možda i nije toliko zaboravljeno koliko nam se na prvu činilo. Također mi se sviđa što je u jednom dijelu priče sami medij stripa iskorišten kao pokretač radnje. Nešto smo slično mogli vidjeti u Morrisonovom Flex Mentallu iako je American Secrets stariji dobre četiri godine.

Još jedan od značajnih motiva koji se proteže kroz priču je J'onnova usamljenost. Kao kontrast plastičnom i umjetnom "američkom snu" stoji J'onnova usamljenost i izoliranost od novog mu svijeta. Gerard Jones nam ne da da zaboravimo da, iako je postao dio života na Zemlji, Martian Manhunter nije zemljanin i nikada neće biti. Njegova je izolacija organska, opipljiva je i može je se osjetiti. Cijelo nam vrijeme diše za vratom i podsjeća nas da naš glavni lik ne pripada ovdje. Taj osjećaj izdvojenosti uspijeva prikazati razliku između J'onna i ostatka čovječanstva bolje nego sve njegove nadnaravne sposobnosti u vidu letenja, supersnage, nevidljivosti i sličnoga. Lijepo odrađen detalj koji rijetko tko zna kvalitetno iskoristiti.

Sami kraj priče mi je možda i najslabiji dio. Ne bi rekao da je loš, ali je donekle prejednostavan u odnosu na apsolutno luđački razvoj priče od samog početka. Ne želim reći da je to nužno loša stvar, no za moj ukus bi volio da smo dobili "uvrnutije" rješenje koje bi više odgovaralo tonu priče. Nekome bi također mogla smetati i količina detalja koje Jones konstantno ubacuje, no meni je to samo pridonijelo sveukupnom dojmu i ekscentričnoj naravi same priče. Barretov crtež je stvarno lijep, čistih linija i klasičnog izričaja upotpunjenog ugodnim i nenapadljivim kolorom. Za kraj bi rekao da se radi o mini-serijalu koji definitivno nije za svačiji ukus, no ukoliko vam nije toliko bitno rješenje svih postavljenih pitanja koliko jednostavno uživate u neobičnim pričama, ovo je strip za vas.

American Secrets je izvorno objavljen 1992. godine u obliku tri sveske od 50 stranica. Nikada nije skupljen u trejd.

[Imrahil]

Spajdermen: Plavo

Fin strip, slična tematika kao kod žutog Derdevila. Igranje na kartu emocija i tragedije koje su proživeli glavni likovi, da ne spojlujem dodatno. Mana ide za presmešne negativce, mislio sam da je Sova pobedila ali jbm ti sve, čovek nosorog Možda je i dobro da ne čitam previše superherojštinu, ko zna šta bih sve video
Derdevil ipak za nijansu bolji, atmosfera stripa bolje dočarana nego u Spajdiju gde baš umeju da zasmetaju doskočice koje Spajdi stalno ispaljuje. Ok, to jeste on ali nikako mi ne ide uz ovu tematiku.

[Riđobradi]

Dilan Dog: Ljudska mašina (VČ #147)

Hebeš ga, po meni Bilota ovim dodatno potvrđuje da je jedini autor koji kapira Dilanov lik, pa i originalni smisao serijala. Dobar je kada pokušava da unese originalnu ideju u Planeti mrtvih, a dobar je i kada "prati" sklavijevsku liniju svakodnevne egzistencijalističke strave. Poput Mede u najboljim danima.

Nekoliko "naglih rezova" u drugoj polovini epizode, zapravo su u svrsi priče i fino razbuđuju pažnju i "resetuju radnju".

Za razliku od neopravdano nahvaljenog Martinela iz epizode #146, sa svojim pretrpanim kadrovima gde često perspektiva i razmere ljudi nemaju mnogo veze sa realnošću, De Tomazo stilski ujednačen, atmosferičan in a good way.

Konačno dobra epizoda, možda i najbolja od kada je onaj hipster preuzeo kontrolu.

[Riđobradi]

Kad kažem hipster, mislim na Rekionija, ne DušMana...  

[Imrahil]

Taman hteo da pitam koji hipster

[Beloyar]

Baš ste pokvareni, šta imate protiv 'ipstera. 

[Riđobradi]

Pa ko kaže da imamo nešto loše protiv hipstera?

Evo i ja počeo da mažem bradu mirišljavim uljem!

Samo, postoje hipsteri koji su simpatični i prihvataju zezanje i umeju da uzvrate, i oni hipsteri koje treba topom ispaliti na neku daleku planetu...

[Imrahil]

U koju li grupu spada Rekioni?

[Beloyar]

Pa ko kaže da imamo nešto loše protiv hipstera?

Evo i ja počeo da mažem bradu mirišljavim uljem!

Samo, postoje hipsteri koji su simpatični i prihvataju zezanje i umeju da uzvrate, i oni hipsteri koje treba topom ispaliti na neku daleku planetu...

Ma sprdam se malo, a što se mene tiče sve bi ja to ispalio na tu daleku planetu, eventualno do Golog otoka. 

[boss52]

šta imate protiv 'ipstera. 

Ništa efikasno.