Koji strip trenutno čitate ?

[Paka01]

HEROES IN CRISIS



Scenarij: Tom King - 1/10
Crtež: Clay Mann, Mitch Gerads - 7,5/10
Ocjena: 42,5%


Inače mi nije drago davati najniže moguće ocjene jer ipak smatram da većina loših djela, bilo da se radi o stripovima ili nečemu drugome, ipak imaju poneku pozitivnu notu u sebi koja bi ih izvukla od totalnog ocrnjenja, no u slučaju Heroes In Crisis ću izgleda morati napraviti iznimku, barem što se tiče scenarističkog dijela. Tom King se prije ovoga pokazao pisac koji zna napraviti ili stvarno vrhunske stripove (Mr. Miracle, Vision, pa čak i The Omega Men) ili u najgoru ruku prosječne radove koji djeluju previše zanatski da bi ih mogao smatrati kvalitetnima (run na Batmanu). Nažalost, kroz devet brojeva ovog mini-serijala otvorio je i treću frontu i upisao svoj prvi, a nadam se i posljednji potpuni promašaj.

Heroes In Crisis je priča u kojoj apsolutno ništa ne štima.

King ovdje čak i nije imao lošu zamisao. Ideja da postoji mjesto poput Sanctuary gdje bi se superheroji mogli "ispovjediti" u trenucima u kojima im je teško i u kojima preispituju svoje postupke je mogla ispasti sasvim pristojno da je razrađena kako treba i da je fokus priče bio isključivo na spomenutom utočištu. No ono što smo dobili je otišlo skroz drugim tokom s obzirom da je King od ovog mini-serijala odlučio napraviti murder mystery krimić i s time je sve poslao k vragu. Sporadična kratka pojavljivanja raznoraznih superheroja i zločinaca u Sanctuaryju te njihove ispovijedi na kraju više smetaju nego što djeluju zanimljivo. Ne želim prepričavati cijelu radnju, no dojma sam da su događaji postajali sve besmisleniji kako serijal bližio kraju. Kao da je nakon par brojeva i sam King uvidio da priča ne ide nigdje te ju je završio preko one stvari. 

Glavni likovi su potpuno lišeni svojih karaktera i naprosto je teško povjerovati da pratite Boostera Golda, Batgirl, Supermana i ostatak ekipe, a ne neke lijeve, bezimene heroje koji su smišljeni u posljednji trenutak. Nijedan se lik ne ponaša, ne govori i ne odnosi se prema kolegama na način na koji smo od njih navikli. Karakterne crte su nepostojeće, likovi se razlikuju jedan od drugoga isključivo samo zbog različitog fizičkog izgleda, dok su im osobnosti i prepoznatljivi stilovi govora i razmišljanja jednostavno zanemareni. U mojim je očima umjesto svakog junaka ili negativca mogao stajati osobno Tom King i voditi monologe sam sa sobom. Dijalozi su nekoherentni i u dobrom dijelu serijala nemaju apsolutno nikakvog smisla niti značaja osim što popunjavaju stranicu kako ne bi bila tišina. Kad već spominjem popunjavanje, treba također reći da ova mini-serija od devet brojeva sadrži i dvije filler epizode. Nevjerojatan je podatak da imamo čak dva broja koji skoro pa uopće ne utječu na glavni narativ u jednom ovako relativno kratkom stripu.

Crtež je doslovno jedina pozitivn(ij)a stvar u svemu ovome. Clay Mann ima sasvim lijep i pitak stil koji je sasvim ugodan za promatranje, no problem je što su mu kadrovi previše prazni. Česti krupni planovi s jednostavnom pozadinom ne donose nikakve kadrove koji bi ostali za pamćenje. Ima tu kadrova u kojima je Mann stvarno dobar, no čini mi se da ni on nije bio nešto posebno motiviran s obzirom na nebuloznu prirodu same priče. Na par brojeva gostuje i česti Kingov kolaborator Mitch Gerads koji, iako je stvarno dobar, ovdje nije ni sjena samog sebe iz Mister Miraclea gdje je briljirao.

Ne znam ni sam šta da pametno kažem za kraj. Sami kraj priče je takav da će se prije ili kasnije drugi autori trebati uhvatiti ostavljenih repova i učiniti nešto od njih kako bi se neki likovi iz ovog stripa mogli vratiti normalnom životu. Opet kažem, da je fokus bio manje na akciji i bezglavom pokušaju rješavanja besmislenog zločina, mogli smo imati dobar i unikatan strip koji obrađuje zanimljive teme. Ovako nam samo ostaje da što prije zaboravimo ovu abominaciju i kolektivno je potisnemo iz sjećanja.

[Imrahil]

Annihilation iliti lord Annihilus sa svojom armadom na misiji uništenja svega živog u univerzumu.

Moj prvi "ljudski" susret sa kosmičkim Marvelom (da ne računam Warlocka ili one novije nesrećne Gardijane) i iako su finalni utisci sasvim zadovoljavajući očekivao sam ipak više. Osnovna priča je odlična, pomenuti Annihilus, uništenje Xandara, Nova Corps, pa cela priča koja se vrti oko Galaktusa i njegovih heralda (stao mi mozak kako su preveli herald kod nas, glasnik?). Recimo onaj Stardust mi je baš zanimljiv, voleo bih neku priču o njemu.

S druge strane, ima delova priče koji su mi bili prilično dosadni, poput samog početka i onog broda sa zatvorenicima koji se ruši na Aljasci, one klinke koja neopisivo guši kroz ceo strip, Super Skrull Bar je onaj Ronan bio podnošljiv.
I naravno, jbn šibanje kroz ceo strip. Šteta što priča koja deluje epski, na momente ispada baš klinački.

7/10

[Riđobradi]

Šteta što priča koja baš deluje epski na momente ispada baš klinački.

Ono, Marvel.

[Imrahil]

Ne voli se Imidž bez razloga!!

[ridiculus]

Ne voli se Imidž bez razloga!!

Jel' to beše kompanija koju su osnovali 7 najzrelijih umetnika američkog stripa? 

(Larsene, praštaj ovu šalu!  )

[xander]

Poraslo dete, osamostalilo se.

[Imrahil]

Imidž se voli zbog imidža, ne zbog umetnika

[ridiculus]

Image je suviše veliki izdavač za neku odrednicu u vidu kvaliteta ili čak pristupa. Možemo da pričamo o nekim najizvikanijim naslovima, ali među stubovima Image-a ostaju i Spawn i Savage Dragon, koji nisu baš stripovi koje bih nazvao "zrelim" - iako umeju da budu zabavni. Nije svaki njihov strip Stray Bullets ili Criminal. I nema ničeg lošeg u tome. Imamo i Chaykina sa Black Kiss II ili The Divided States of Hysteria, od čijeg pristupa nema ozbiljnijeg - šta god neko mislio o prezentaciji ili grafičkoj nesputanosti njegovih dela - a imamo i stripove kod kojih čitaoci mogu da puste mozak, srce, ili stomak (tj. ukus) - ili, u pojedinim slučajevima, svo troje istovremeno - na godišnji odmor, pa ko šta voli.

Jedan od meni omiljenih kritičara stripa, Britanac John Kane, najveći od svih cinika, rekao je sledeću stvar, i, po meni, pogodio suštinu:

Is it alright if Kids have comics too? Because I know comics aren't for kids anymore. I know that the works of such mature intellects as Mark Millar, Brian Bendis and Geoff Johns have lifted the fights'n'tights funnybook up beyond the meagre intellects of children into a new and special place where they are exactly like comics for Kids but not as good;

(Još se dvoumim za Bendisa, doduše, ali nisam ga mnogo ni čitao.) Ali, izgleda da je taj "klinački pristup" više do autora nego ičega drugog.

[Imrahil]

Aman bre, zezam se

[ridiculus]

Aman bre, zezam se

Uzalud, ja sam zezootporan.  

Ali, stvarno, više sam se nastavio na post Riđobradog nego na tvoj. Htedoh da kažem - iako ne mirišem mnogo uredničku politiku Marvela u poslednjih... ne znam, 30 godina? - niti je pomenut ložački pristup isključivo njihov, niti je sve što oni rade u tom ključu. No, ipak su Millar i Bendis imali dosta uticaja na oblikovanje Marvelovog univerzuma i pristupa u ovom veku, pa možda i ima neke veze s tim.

[Anto]

Žodorovski&Das Pastoras:Poreklo metabrona - Kastaka (Čarobna knjiga)

Na Marmoli,domu metabarona,ostareli metabaron pripoveda svojoj ćerci Edni,unuku Bariju i zetu Otonu fon Salci,svom potencijalnom nasledniku, istoriju svojih predaka,odnosno pravo poreklo najvećih ratnika galaksije,a koje potiče sa malene planete Patulj-Ahur;na njoj su prebivali zaraćeni klanovi,Amakure i Kastake,između kojih vlada strahovita mržnja i neprijateljstvo.

Kastaka je prikvel mini serijala Metabarona,koji je sastavni deo Žodoverzuma,i kao takav sasvim lepo funkcioniše;barem sam ja zadovoljan viđenim.

Žodo gura svoju standardnu priču sa dosta klanja i guženja i počesto ne toliko inteligentnim dijalozima,koju je Das Pastoras bravoruzno ispratio prelepim crtežom.
Samo izdanje hvalevredno - Rotografika,Ilija Čanak & odlična cena.

E sad,ne znam kako će se ovo svideti nekome ko nije upućen u Metabarone,ali onima koji ih gotive,ovo je masthev.

4/5

[Anto]

Leb&Li:Betmen - Muk (Darkwood)

Napokon,jedan Betmen iz DW produkcije koji mi je lepo legao i koga smatram vrednim kolekcije;dobro,tu je i Crno&belo #1,zaboravih na njega,ali Muk mi je definitivno upečatljiviji.

Nakon blagih razočarenja sa ishvaljenim (u manjoj ili većoj meri) nekim prethodnim naslovima poput Duge noći veštica (od istog autora),Ludnice Arkam,Džokera,Vampira ili Dvora sova,nisam čak ni uzimao u razmatranje nabavku ovog stripa sa obzirom da nije nimalo jeftin,ali sticajem prilika uzeh ga prijatelju,pročitah ga i sad ću gledati da nabavim i sopstveni primerak.

Svi ovi raniji Betmeni su mi bili previše smorni,nekako,baš onakvog stila kojeg ne volim kod supergaćeša,i bio sam 100% siguran da je to i ovde slučaj,ali Muk je baš na mojim talasnim dužinama - jeste da ima delova koji su mi bili više  (recimo deo kad se Bets izlomi u padu ili kad odlazi u Metropolis) i manje dobri,ali u celini uživao sam u njemu.Iako nisam toliko upućen u njegov svet,nije mi smetalo što su svi prateći likovi uključeni u priču;za razliku od TLH,gde mi je to bilo isilovano.

Sviđa mi se i kako je Leb prikazao odnos izmešu šišmiša i mačke,a kraj je baš kako treba.

Li Džim odličan.

4.5/5

[swamp thing]

Hush je jedan od najprecjenjenijih Betmena. Ali kad smo već kod Betsa
MARINIJEV BATMAN: THE DARK PRINCE CHARMING
Nisam ga ranije čitao zbog komentara da nije ništa posebno, pa mi se nije dalo baktati s potencijalno neoriginalnom Bets pričom. Onda na forumu prije nekoliko dana vidim par komentara da je priča super, pa joj dadoh šansu.
Strip je prije svega zabavan, dakle nema momenta u kom se smaraš. To je kod mene već dovoljno da dam stripu finu ocjenu. Dalje
SPOJLER
Ne znam za ostale, da li su nanjušili onaj obrt na kraju, ali meni je ostao totalno skriven. Marini je odlično sakrio par hintova, koji još više pojačavaju učinak kad se vratiš na njih. Nekom pametnijem ili promućurnijem možda nisu promakli, ili su posumnjali na taj obrt ranije, ali kažem, ja sam ostao zatečen. Super ideja i jako dobro sprovođenje u djelo iste. Na kraju, može se komotno reći i da se ipak ne zna sa sigurnošću šta je istina, čije je dijete u pitanju, koliko god se vuče na stranu Džokera onim zadnjim tablama.
END SPOJLER
Dijalozi su solidni, likovi su dovoljno uvjerljivi, djevojčica nije naporna, sve ima i više nego prolaznu ocjenu. Crtež je dobar, mada mi na Džokeru nije odrađen baš najbolji posao na nekim tablama. Bets je zato odličan na svim. Ali... Marini nije uopšte dao lični pečat nijednom od likova. Sve kao da ih je precrtao iz nekih poznatijih Šišmišovih naslova. Cijenim kad ljudi neke poznate likove ipak naprave malo "svojim".
Uglavnom, od mene velika preporuka, sa par izmjenica mogao je ovo biti klasik, ali svejedno je po meni u pitanju jedan od jačih Bets naslova i ako ga neko u Srbiji objavi ili naletim negdje na američku verziju, kupujem bez razmišljanja. 8,5/10

[Beloyar]

Hush je jedan od najprecjenjenijih Betmena.

Saglasan sa ovim.

[boss52]

Hush je klasičan blokbaster - govno upakovano u vrhunski crtež i samo tako funkcioniše.